Kad "padam" - padam do samog dna................. ne mogu da se zaustavim na pola puta - bas moram da tresnem o dno.
Nisam u stanju da na vreme odreagujem, da se "izdignem" nad teskocama: ako me je pokosilo - to je to!!! Naucila sam da ja jednostavno, tako funkcionisem: moram da odbolujem - i tek se posle toga "dizem".
Zato ne postoji "punjac"; samo jednog dana sebi kazem: DOSTA...... energija se javlja sama od sebe (ili se nakupila u tom periodu: "ni na nebu, ni na zemlji")...... i tada sam mnogo za@ebana: "tvrdoglava u inat svemu"